Dobrodošli na web stranice ginekološke poliklinike Gynenova!

Ginekološki pregled se obavlja na posebnom ginekološkom stolu, na kojem pacijentica leži na leđima, savijenih nogu u kukovima i koljenima. Uključuje pregled uz pomoć spekula ( ginekološko zrcalo ), gdje se promatra vanjski dio spolnog sustava ( stidnica, rodnica, te vidljivi dio vrata maternice ) te palpatorni pregled, gdje se uz pomoć prstiju jedne ruke u rodnici i druge na trbušnoj stijenci pažljivo ispipava maternica, jajnici, te okolne strukture zdjelice. Ovakvim pregledom se dobivaju informacije o stanju ginekoloških organa, te procjenjuje potreba za daljnjim dijagnostičkim postupcima.

Ultrazvučni pregled je metoda, gdje uz pomoć ultrazvučnih zraka na zaslonu aparata promatramo izgled organa zdjelice negravidnih žena, odnosno tijekom trudnoće izgled ploda, njegov razvoj i pokrete, izgled i sijelo posteljice, te količinu plodne vode. U početku razvoja ove tehnologije dobivali su se samo obrisi fetalnih struktura. Razvojem ultrazvučne tehnologije, tzv. tehnikom žive slike (engl. "real time") i 3D dijagnostike omogućen je trodimenzionalni prikaz pokretnog organa u stvarnom vremenu. Razvojem doplerske tehnike omogućeno je mjerenje protoka krvi kroz maternicu, jajnike, posteljicu i različite krvne žile fetusa. Ultrazvučni aparat ACCUVIX XQ 3D/4D Live je uređaj najnaprednije generacije, sa sondama za pregled preko trbuha i kroz rodnicu pacijentice. Zbog brzine uređaja, cijeli pregled traje najviše 15-20 minuta. Prednost 3D/4D uređaja je jasnija slika, koja osim kvalitetnog prikaza nerođene bebe daje i iznimno kvalitetnu dijagnostiku svih ginekoloških stanja, kao što su dobroćudni i zloćudni tumori maternice, ciste i tumori jajnika, polipi sluznice maternice, izvan materična trudnoća itd. U usporedbi sa 3D dijagnostičkom praksom, 4D omogućava prikaz pokretnog organa u stvarnom vremenu. Služi za brz i detaljan prikaz anatomije ploda te omogućuje preciznija mjerenja rasta i uvid u stanje ploda, Pacijent ima bolje razumijevanje ultrazvučnih slika te snimke može dobiti na različitim medijima (fotografija, CD/DVD-AVI). Podaci i snimke ostaju pohranjeni u memoriji računala samog uređaja za kasnije usporedbe, analize i mjerenja. U određenom postotku slučajeva zbog manje količine plodne vode, smještaja posteljice ili položaja ploda (ako je leđima okrenut k sondi) pregled nije moguć i potrebno ga je ponoviti poslije nekog vremena.

Amnioskopija je metoda pomoću koje procjenjujemo zrelost fetusa i njegovu ugroženost. Metoda se sastoji u uvođenju metalnog tubusa kroz rodnicu, već dijelom otvoren vrat maternice, sve do plodnih ovoja. Amnioskopski tubus na svom vanjskom dijelu je nešto širi, gdje ima priključak za izvor svjetla, koje omogučuje promatranje donjeg pola plodnih ovoja i kroz njih plodnu vodu. Na osnovi izgleda i količine plodne vode procjenjujemo stanje ploda. Sama metoda je bezbolna i kratkotrajna te se može po potrebi ponavljati.

KARDIOTOKOGRAFIJA (CTG)je dijagnostička metoda praćenja stanja fetusa, odnosno njegove ugroženosti. Metoda se sastoji u istodobnom bilježenju stezanja maternice i kucaja srca čeda. Stezanja maternice (kontrakcije) i kucaji čedinjeg srca se bilježe pomoću posebno konstruiranih prijemnika, koji se postavljaju na prednju trbušnu stijenku. U aparatu se različiti impulsi pretvaraju u zvučne signale, prikazuju na monitoru i bilježe na posebnom pokretnom papiru. Na temelju izgleda dobivenih krivulja određuje se stanje ploda, odnosno njegova eventualna ugroženost.

Uzroci neplodnosti mogu biti od strane muškarca ( 25-40% ), žene (40-55%), zajednički (10%) i nerazjašnjeni (10%). Jedan oblik neplodnosti je i imunološka neplodnost. Naime, uslijed imunološke interreakcije sjemena muškarca i cervikalne sluzi dolazi do posljedične neplodnosti. Da bi dokazali imunološku neplodnost radimo postkoitalni test. Između 2 i 8 sati nakon spolnog odnosa cervikalna sluz se ocjenjuje makroskopski i mikroskopski. Testom ispitujemo kvalitetu cervikalne sluzi i sposobnost spermatozoida da dospiju u cervikalnu sluz i u njoj prežive. Test se radi neposredno pred očekivanu ovulaciju tj. oko 13.-14. dana normalnog menstrualnog ciklusa žene.

Dvostruki i trostruki test su tzv. metode probira, odnosno metode određivanja rizika za određene poremećaje u razvoju i urođene bolesti ploda. Svrha metode je prepoznati dovoljno rano tijekom trudnoće povišeni rizik za tešku malformaciju ili bolest ploda, kako bi se uradila dalja dijagnostika i u slučaju potvrde nalaza dala šansa da se trudnoća prekine, odnosno pravodobno prepoznati manje teške anomalije ili bolesti ploda za koje je moguće liječenje. Potom se omogućuje planiranje daljnjeg vođenja trudnoće i porod u ustanovi koja je opremljena u potpunosti da može zbrinuti bolesno novorođenče. Postupak se sastoji u uzimanju krvi trudnice u razdoblju od 15.-18. tjedna trudnoće i određivanju iz seruma trudnice razine hormona alfa fetoproteina (AFP), humanog korionskog gonadotropina (HCG) i nekonjugiranog estriola (nE3). Na temelju dobivenih vrijednosti, a uzimajući u obzir starost trudnice, njenu tjelesnu težinu, ultrazvučne mjere ploda, višestruku trudnoću, pušenje, duljinu trudnoće, kronične bolesti metabolizma (šećerna bolest), određuje se rizik za moguću grešku u razvoju ili genetsku bolest ploda.

PAPA test je dijagnostička pretraga, koja je sastavni dio gotovo svakog ginekološkog pregleda. Kod ginekološkog pregleda u spekulima (ginekološko zrcalo) uzima se obrisak rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice. Iz dobivenog materijala citolog nakon bojenja pod mikroskopom analizira stanice u svrhu otkrivanja upale ili premalignih, odnosno malignih promjena na njima.

Upale donjeg dijela spolnog sustava žene ( stidnica, rodnica, te vidljivi dio vrata maternice ) su najčešće bolesti spolnog sustava žene. Mogu biti uzrokovane cijelim nizom uzročnika. To su najčešće razne aerobne i anaerobne bakterije, Mycoplasma, Ureaplasma, Chlamydia, Trichomonas, Candida. Za efikasno liječenje dovoljan je ginekološki pregled pomoću spekula (ginekološko zrcalo). No, ponekad je potrebna i mikrobiološka analiza. U tu svrhu uzima se obrisak donjeg dijela spolnog sustava žene pomoću sterilnog štapića sa vatom ili četkicom na vrhu. Dobiveni materijal se mikrobiološki analizira. Na osnovi nalaza u svrhu liječenja ordinira se antibiotska terapija.

Jedan od načina spriječavanja neželjene trudnoće je postavljanje uterinog uloška. Njegovo prisustvo u šupljini maternice dovodi do njenih biokemijskih i morfoloških promjena, koje su nespojive sa mogučnošću trudnoće. Ujedno smanjuje preživljavanje spermija. Postavljanje uterinog uloška radi se u prvoj fazi menstrualnog ciklusa, potkraj menstruacije. Provodi se u sterilnim uvjetima, uz bimanualni pregled i sondiranje šupljine maternice neposredno prije postavljanja. Uz redovnu kontrolu, ovisno o tipu, uterini uložak u prosjeku može biti zadržan pet godina u šupljini maternice, nakon čega se odstranjuje ili zamjenjuje novim. Nakon njegova odstranjenja, sluznica maternice se vrlo brzo oporavlja te žena postaje ponovno plodna.

U pacijentica kod kojih su Papa testom otkrivene nenormalne stanice područja rodnice ili vrata maternice, potrebno je učiniti kolposkopiju. Postupak je takav da se pacijentica smješta u uobičajeni položaj za ginekološki pregled. Nakon toga postavlja se u rodnicu spekulum (ginekološko zrcalo) odgovarajuće veličine, koji omogučava dobar prikaz vidljivog dijela vrata naternice, ali i svodova rodnice. Cijelo područje promatramo pod jakim osvjetljenjem i povečanjem od 7 do 30, pa i do 50 puta. Pri tome radi lakšeg prepoznavanja promjena koristimo 3-5% octenu kiselinu, kojom premažemo ispitivano područje. Na temelju izgleda govorimo o urednom ili patološkom nalazu.

U slučaju patološkog kolposkopskog nalaza vrata maternice ili svodova rodnice, radi se ciljana biopsija. Zahvat se izvodi ambulantno, kao nastavak kolposkopskog pregleda. Cilj je uzeti prikladan uzorak tkiva s kolposkopski najsumnjivijeg mjesta i patohistološki ga analizirati. Uzorak tkiva se uzima bioptičkim kliještima. Zbog procjene stanja u kanalu vrata maternice, vrlo često se radi i ekskohleacija endocerviksa (sastruže se dio sluznice kanala vrata maternice). Uzorci tkiva za analizu šalju se u zasebnim posudama u 10% formaldehidu. Oni se potom od strane patologa analiziraju te se postavlja patohistološka dijagnoza.

Histerosalpingografija je dijagnostička metoda kojom se ispituje strukturalno i funkcionalno stanje oplodnog puta, odnosno kakvoća i prohodnost puta od ulaza u rodnicu do abdominalnog ušća jajovoda. Jedna je od metoda u dijagnostici neplodnosti. Koristimo vodotopljivi jodni kontrast, koji unosimo kroz vrat maternice. Promatranjem na zaslonu uočavamo cervikalni kanal, materište, jajovode i dijelom periadneksalno područje. Tijekom izvedbe izrađuju se snimke, koje služe za daljnju analizu. Zahvat se izvodi u prvoj fazi menstrualnog ciklusa, tj. od prestanka menstruacije do preovulacijske faze ciklusa. Povećanim tlakom pri primjeni kontrasta se pri slabije izraženim priraslicama katkada postiže i učinak poboljšanja i uspostave prohodnosti jajovoda.

Polipi (duguljaste izrasline s tankom peteljkom) na vratu maternice najčešće su rezultat kroničnog upalnog procesa. Kako su u pravilu pračeni upalom, izazivaju obilan sluzav ili sukrvav iscjedak, neredovita krvarenja, a mogu biti uzrokom i kontaktnih krvarenja pri snošaju i ginekološkom pregledu. Kirurško odstranjenje polipozne tvorbe (ablacija polipa) izvodi se ambulantno i bezbolno je. Nakon što se u spekulima prikaže, polipozna tvorba se prihvati polip kliještima, te kružnim pokretima oko uzdužne osovine odstrani. Dobiveni materijal se pošalje na patohistološku analizu.

Probatorna kiretaža je struganje šupljine maternice specijalnim instrumentom - kiretom. Izvodi se u dijagnostičke i terapijske svrhe. Razlog za dijagnostičku kiretažu najčešće je nepravilno krvarenje iz maternice kod žena u zreloj dobi, osobito klimakterične tobi. Terapijska kiretaža provodi se pri raznovrsnim krvarenjima iz maternice, koja ne reagiraju na medikamentoznu terapiju. Zahvat se može obaviti u lokalnoj analgeziji ambulantno, ili u općoj anesteziji. Princip zahvata je širenje kanala vrata maternice pomoću tzv. Hegarovih dilatatora. To su metalni cilindrični štapići raznih debljina. koji se uvlače kroz cervikalni kanal, dok se kanal ne proširi na potrebnu širinu da bi se moglo nesmetano uvesti kiretu u šupljinu maternice. Kiretom se lagano postruže sluznica stijenke maternice. Dobiveni materijal se u otopini 10% formaldehida šalje patologu na analizu.

Krioterapija cerviksa je metoda liječenja premalignih promjena na vratu maternice smrzavanjem. Smrzavanje nastaje hlapljenjem tekućeg dušičnog oksida (N2O), ili ugljičnog dioksida (CO2), pri čemu se postiže temperatura od -89oC (N2O), odnosno -68oC (CO2). Postignuta hladnoća se događa na površini metalne sonde prislonjene na tkivo koje valja zamrznuti. Zbog izrazito niske temperature dolazi do kristalizacije vode u stanicama i njihova uništavanja - krionekroza. Zahvat se izvodi ambulantno i ne zahtijeva analgeziju. Odabere se odgovarajuća kriosonda, koja pokriva cijelu promjenu i prisloni na vidljivi dio vrata maternice. Smrzavanje se obavlja u 2 perioda od po 3 minute, pri čemu se stvori ledeni pokrov, koji se prostire 4-5 mm od ruba same sonde.

Ekscizija dijatermijskom petljom je dijagnostička i terapijska metoda za liječenje premalignih promjena vrata maternice. Temelji se na monopolarnoj, niskovoltažnoj, visokofrekventnoj izmjeničnoj struji, koja izaziva vaporizaciju stanica duž linije reza. Veličina tkiva koja se na ovaj način odstranjuje ovisi o veličini promjena na vratu maternice. Za tu svrhu koriste se omče različitih veličina. Zahvat se obavlja ambulantno uz lokalnu analgeziju. Odstranjeno tkivo u otopini 10% formaldehida šalje se na patohistološku analizu.