HPV infekcija je spolno prenosiva bolest, koju izaziva humani papiloma virus (HPV). Danas je poznato više od 150 različitih tipova tog virusa, a oko 40 ih može inficirati spolni sustav. Infekcija uzrokovana HPV-om je najčešća spolno prenosiva bolest. Smatra se da oko 50% muškaraca i žena tijekom života bude zaraženo. Kod žena u njih 70% će u roku od 12 mjeseci virus nestati, a nakon 24 mjeseca samo još 10% žena bit će pozitivno na virus. Dugotrajna infekcija može dovesti do malignih promjena vrata maternice. Virus može ostati neotkriven i aktivirati se nakon dugo godina. Kliničke manifestacije ovise o tipu virusa. Razlikujemo viruse niskog onkogenog rizika (najčešći su tipovi 6 i 11, zatim 42, 43, 44) i visokog onkogenog rizika (najčešči tipovi 16, 18, 31, 33). Virusi niskog rizika povezani su s nastankom kondiloma spolnog sustava (bradavičaste tvorbe), dok su virusi visokog onkogenog rizika povezani s nastankom predmalignih i malignih promjena spolnog sustava. Spolne bradavice su maleni, vlažni, ružičasti ili sivi polipi, koji postupno rastu, često vise na peteljci, a česte su i nakupine poput cvjetače. U žena su smještene na stidnici, stijenci rodnice, vratu maternice i međici. Bradavice se mogu ukloniti elektrokauterizacijom (spaljivanjem), laserom, krioterapijom (smrzavanjem), ili pak kirurškim odstranjenjem (ekscizija) te medikamentozno (podofilin, trikloroctena kiselina, interferon, imikvimod).

Promjene na vratu maternice su najčešće rezultat dugotrajne infekcije specifičnim, osobito visoko onkogenim tipovima humanog papiloma virusa. Samo mali broj inficiranih žena postaje kronični nositelj virusa i upravo su one pod najvećim rizikom od nastanka predmalignih i malignih promjena. Predmaligne promjene se obuhvaćaju kraticom CIN ( cervikalna intraepitelna neoplazija ), a dijele se u 3 stadija prema jačini promjena. CIN 1 predstavlja blagu promjenu (displaziju), CIN 2 srednje tešku, a CIN 3 tešku displaziju ili čak karcinom in situ (promjene se nalaze unutar pločastog epitela i ne prolaze bazalnu membranu). Istraživanja pokazuju da se čak 50–80% blagih poremečaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV vraća na normalu bez liječenja. Kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola. Ponavljani nalaz displazije uz HPV infekciju indikacija je za kolposkopiju. Po potrebi se provodi histološka dijagnostika (uzimanje komadića tkiva vrata maternice – biopsija). Liječenje ovisno o težini promjene uključuje krioterapiju, laser, dijatermijsku eksciziju (LLETZ), te konizaciju. Nada se polaže u provođenje imunizacije protiv HPV infekcije, posebno tipova 16 i 18, koji izazivaju 70% svih promjena vrata maternice.

Svakako, najvažnije je provoditi preventivne mjere u suzbijanju raka vrata maternice. Osim redovitog PAPA testiranja, upotreba tzv. barijernih sredstava zaštite (npr. kondoma) pri spolnom odnosu smanjuje rizik od infekcije HPV-om, kao i rizik drugih spolnih infekcija i time ujedno smanjuje rizik nastajanja raka vrata maternice. Pušenje, štetno za brojne druge bolesti, i u ovom slučaju usporava ili onemogučava nestanak HPV infekcije i tako povečava rizik za rak vrata maternice.

U novije vrijeme razvijeno je i cjepivo protiv najčešćih tipova HPV-a (6, 11, 16 i 18), koje bi trebalo utjecati na smanjenje učestalosti i posljedica HPV infekcije.

CIJEPLJENJE PROTIV HUMANOG PAPILOMA VIRUSA

Poznata je povezanost humanog papiloma virusa (HPV) i karcinoma vrata maternice. Do sada se prevencija bolesti sastojala od razumnog spolnog ponašanja, probira citološkom analizom po Papanicolaou, te liječenja već dijagnosticiranih promjena različitim metodama.

Danas postoji mogučnost takozvane primarne prevencije infekcije humanim papiloma virusom upotrebom cjepiva protiv HPV-a. Trenutačno su u svijetu dostupna dva cjepiva: dvovalentno cjepivo (Cervarix) protiv tipova 16 i 18, te četverovalentno cjepivo (Gardasil) protiv tipova 6, 11, 16 i 18. Cjepivo Gardasil je u Republici Hrvatskoj odobreno u ožujku 2007. godine. HPV 16 i 18 su odgovorni za približno 70% teških displazija vrata maternice (CIN 2 i CIN 3, te za približno 70% teških displazija stidnice, večinu viših stupnjeva pločastih lezija rodnice.

HPV tipovi 6 i 11 odgovorni su za približno 90% slučajeva genitalnih bradavica. HPV tipovi 6, 11, 16 i 18 odgovorni su za 35% do 50% lezija stupnja CIN I, odnosno blagih displazija vrata maternice.

HPV infekcija prenosi se tijekom spolnog odnosa, ali i izravnim dodirom s osobe na osobu. Rizični faktori za HPV infekciju su životna dob ispod 25 godina, stupanje u spolne odnose prije 16. godine života, broj spolnih faktora te broj prethodnih spolnih parntera muškarca s kojim žena stupa u spolne odnose. Zbog toga je cijepljenje preporučeno provesti već u adolescentnoj dobi, odnosno prije stupanja u spolne odnose. Žene koje su već inficirane jednim od četiri tipa HPV-a, nemaju zaštitu od toga tipa naknadno provedenim cijepljenjem. Također cjepivo neće zaštititi od tipova HPV-a koji nisu obuhvaćeni cjepivom. Cjepivo potiče nastanak protutijela za svaki pojedinačni tip HPV-a za koje je namijenjeno. Osobe zaražene jednim ili više tipova HPV-a pokrivenih cjepivom biti će zaštićene od bolesti uzrokovanih preostalim tipovima HPV-a za koje je cjepivo namijenjeno.

Cijepljenje Gardasilom se provodi sa tri doze: nulta doza te nakon 2 i 6 mjeseci. Po dosadašnjim rezultatima ovim cijepljenjem postiže se dugotrajna imunost, odnosno moguće je da neće biti potrebno docjepljivanje. Cijepljenje ne može zamijeniti rutinski pregled vrata maternice budući da nijedno cjepivo ne pruža stopostotnu zaštitu. Citološki probir vrata maternice (PAPA test) i dalje je potreban.